Приказивање постова са ознаком Hacker. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Hacker. Прикажи све постове

четвртак, 7. новембар 2013.

LiBRE! 18 je dostupan za preuzimanje

LiBRE! 18 je dostupan za preuzimanje






Ovog meseca smo bili vredni: izdali smo prvi LiBRE! specijal (priručnik Scribus 1.4) i uspeli smo da pripremimo novi redovni broj koji je sada pred vama. Nadamo se da ćete nam zato oprostiti zbog malog kašnjenja ovog redovnog izdanja.

LiBRE! projekat se još uvek dobro drži, uprkos osetnom padu aktivnosti u svim FLOSS zajednicama u Srbiji. Ekonomska kriza je konačno počela da uzima danak, potkopavajući svaki društveno korisni rad. Projekti koji se mogu podvesti pod kategoriju ​društveno korisnog rada ​su uvek nisko na skali prioriteta,​ jer ne donose ​profit niti se od tog rada može živeti.

Međutim, FLOSS aktivisti se još uvek bore protiv vetrenjača u Srbiji, pa možda čak i u regionu. Ne vredi objašnjavati prednosti slobodnog softvera u neuređenim državama u kojima je piraterija ako ne prećutno odobravana, onda barem često ignorisana. Ovakav odnos prema softveru će se uskoro mnogima „obiti o glavu”.

Država Srbija je počela da nezgrapnim koracima uređuje i ovu oblast. Potpisala je ugovor sa Microsoft-om kojim se legalizuje softver u svim državnim organima. Bojimo se da ovo nije korak napred u pravcu borbe protiv piraterije nego više uvođenje monopola jedne platforme. Reč urednika nije mesto za detaljnu analizu ovog ugovora. Možemo samo da najavimo opširniji tekst o njegovim posledicama za sledeći broj.

Ovom najavom želimo da podstaknemo sve ljude u FLOSS zajednicama u Srbiji da se pregrupišu i organizovano deluju u javnosti kako bi se bar ublažile već najavljene posledice ovog ugovora.

Prvi korak je svakako obelodanjivanje sadržaja dokumenta i analiza njegovih posledica. Za tu svrhu LiBRE! svim srpskim FLOSS zajednicama nudi prostor da u narednim brojevima objave svoje viđenje ovog problema. Što bolje upoznamo javnost sa problemom, iz više uglova, lakše ćemo ga rešiti.

Vredi se boriti, u protivnom, OSS projekti u Srbiji neće imati budućnost, a srpska softverska industrija biće svedena na razvoj aplikacija za samo jednu platformu.

Na kraju želimo sve vas da podsetimo da je LiBRE! projekat otvoren za sve one koji žele da mu se priključe bilo u svojstvu autora, grafičara ili dizajnera. Naročito nam trebaju autori za rubrike „Internet, mreže i komunikacije”, „Serveri” i „Mobilni kutak”. Svoje tekstove nam možete slati na našu već poznatu adresu libre [et] lugons [dot] org.


Do čitanja :)


Posetite https://libre.lugons.org i preuzmite novi broj.


LiBRE! tim




петак, 16. август 2013.

BalCCon 2013

 

Prvi Balkan kompjuter kongres – BalCCon, održaće se 6. i 7. septembra u Novom Sadu. Balkan kompjuter kongres zamišljen je kao dvodnevno okupljanje međunarodne hakerske zajednice u organizaciji Udruženja Linux korisnika Novog Sada – LUGoNS-a. Tokom kongresa održaće se brojne prezentacije, radionice kao i predavanja sa osvrtom i na društveno-političke teme. Jedan deo kongresa biće posvećen „Hakerskom centru“ u kome će hakeri imati mogućnost da predstave svoje radove i projekte. 

Matična strana:
https://balccon.org/


Napomena
Pošto je termin "haker" postao sinonim za visokotehnološki kriminal, da ne ispadne ovo na kraju "kongres kriminalaca" postaviću ovde dve veze gde se objašnjava pravo-izvorno značenje reči "haker".
Možete pogledati ovde ili ovde.


понедељак, 15. октобар 2012.

 Libre novosti


Od danas je peti broj LiBRE! časopisa dostupan za preuzimanje i u ePUB formatu.

Posetite http://libre.lugons.org i preuzmite LiBRE! časopis.

LiBRE! tim.


понедељак, 8. октобар 2012.

LiBRE! časopis broj 05


 Dragi prijatelji zadovoljstvo nam je objaviti da je izašao peti broj časopisa LiBRE!



Nadamo se da smo ispunili vaša očekivanja. Ipak, ako imate primedbi, predloga,
pohvala, ako želite da nam pomognete i doprinesete daljem razvoju časopisa
pišite nam putem https://libre.lugons.org/index.php/kontakt/ ili na našu već
poznatu adresu libre@lugons.org.

Posetite https://libre.lugons.org i preuzmite novi broj.

https://libre.lugons.org/index.php/libre-tim/ 
LiBRE! tim

понедељак, 10. септембар 2012.

 

'LiBRE! časopis broj 04'


Četvrti broj časopisa o slobodnom softveru dostupan je za preuzimanje.



Kao i prethodnih meseci, stiže nam nov broj časopisa LiBRE! Novina u ovom broju je što je časopis dostupan i u ePUB formatu, uz PDF u višoj i nižoj rezoluciji i ćirilično i latinično izdanje.
Tema ovog broja je Dan slobodnog softvera koji će biti održan 15. septembra u Beogradu. Nastavljeni su serijali članaka o cyber kriminalu, muzičkoj produkciji, Scribusu i drugim. U ovom broju je u rubrici o istorijatu domaćih FLOSS zajednica predstavljen LUGoNS. Neke od preostalih zanimljivih tema su I iscrpan članak o nesvakidašnjim radnim okruženjima, jinja2 šabloni kao dopuna teksta o web aplikacija pisanim u pythonu itd.

Časopis LiBRE! možete preuzeti sa sledeće lokacije:
https://libre.lugons.org

Možete pogledati poslednji post na
https://libre.lugons.org/index.php/2012/09/libre-casopis-broj-04/

уторак, 7. август 2012.


 

Linuks i Projekat GNU

 

 

Mnogi korisnici računara svakodnevno koriste izmenjenu verziju sistema GNU, a da toga nisu ni svesni. Zahvaljujući čudnom spletu okolnosti, verzija GNU-a koja je danas veoma rasprostranjena se često naziva „Linuksom“, a mnogi korisnici nisu ni svesni da je ona u osnovi sistem GNU, koga izgrađuje Projekat GNU.
Linuks stvarno postoji, i ljudi ga koriste, ali se ne radi o operativnom sistemu. Linuks je jezgro: program u sistemu koji dodeljuje resurse mašine drugim programima koje pokrećete. Jezgro je ključni deo operativnog sistema, ali je samo za sebe beskorisno; ono može da funkcioniše samo u sklopu celog operativnog sistema. Linuks se obično koristi u kombinaciji sa operativnim sistemom GNU: ceo sistem je u osnovi GNU sa dodanim Linuksom, tj. GNU sa Linuksom. Sve distribucije takozvanog „Linuksa“ su u stvari distribucije GNU-a sa Linuksom.
Mnogi korisnici ne razumeju razlike između jezgra, koje je Linuks, i celokupnog sistema, koji takođe nazivaju „Linuksom“. Dvosmislena upotreba naziva ne poboljšava razumevanje stvari. Takvi korisnici obično misle da je Linus Torvalds razvio ceo operativni sistem 1991. uz neznatnu pomoć drugih.
Programeri uglavnom znaju da je Linuks jezgro. Ali, pošto su čuli da se sistem u većini slučajeva naziva „Linuksom“, oni često konstruišu izmišljeni istorijski tok događaja koji bi opravdao takvo imenovanje celog sistema po jezgru. Na primer, mnogi veruju da su čim je Linus Torvalds završio pisanje Linuksa, jezgra, njegovi korisnici tražili drugi slobodni softver da to jezgro dopuni, i otkrili da je (bez ikakvog konkretnog povoda) većina stvari koje su neophodne uniksolikom sistemu već bila dostupna.
To što su otkrili nije bilo slučajno — to je bio tada još nedovršen sistem GNU. Dostupan slobodni softver je dopunio sistem, jer je u okviru Projekta GNU od 1984. razvijan takav, potpun sistem. Manifestom GNU-a je zacrtan cilj — razvoj slobodnog uniksolikog sistema, koji se zove GNU. Prvobitna najava Projekta GNU takođe ilustruje neke od prvobitnih planova za sistem GNU. Ceo sistem je bio skoro gotov do vremena kada je započet Linuks.
Većina projekata slobodnog softvera imaju za cilj razvoj određenog programa za obavljanje određenog posla. Na primer, Linus Torvalds je sebi postavio zadatak da napiše uniksoliko jezgro (Linuks); Donald Knut (Donald Knuth) je sebi postavio zadatak da napiše program za slaganje teksta (TeH); Bob Šajfler (Bob Scheifler) je sebi postavio zadatak da razvije prozorski sistem (prozorski sistem Iks). Prirodno je ocenjivati veličinu doprinosa koji ovakvi projekti donose, kroz pojedinačne programe koji su razvijeni u okviru projekta.
Šta bismo zaključili ako bismo pokušali da ocenimo doprinos projekta GNU na ovaj način? Jedan prodavac sistema na CD-ROM-ova je otkrio da je u njegovoj „distribuciji Linuksa“ udeo GNU-ovog softvera najveći, otprilike oko 28% od ukupnog izvornog koda, a on uključuje neke od najvažnijih delova bez kojih sistem ne bi mogao da funkcioniše. Linuks je imao udeo od oko 3%. (Odnosi 2008. su slični: u skladištu gNewSense-a, Linuks zauzima 1,5% a GNU-ovi paketi 15%.) Dakle, ukoliko ćete da birate naziv sistema na osnovu toga ko je napisao programe koji čine taj sistem, najbolja varijanta, koja bi se ograničila na jedan izvor, bila bi „GNU“.
Ali mi ne smatramo da je ovo ispravan način da se razmatra ovo pitanje. Projekat GNU nije bio i nije projekat razvoja određenih softverskih paketa. On nije projekat izgradnje prevodioca za Ce, iako smo u okviru Projekta GNU izgradili i prevodilac za Ce. On nije projekat izgradnje uređivača teksta, iako smo u okviru njega razvili jedan uređivač. Projekat GNU je pokrenut da izgradi potpun slobodni uniksoliki sistem: GNU.
Mnogi ljudi su značajno doprineli slobodnom softveru koji čini sistem, i svi oni zaslužuju da im se oda priznanje. Ali razlog zbog koga je GNU združeni sistem, a ne samo skup korisnih programa, je što je Projekat GNU osnovan sa namerom da takav sistem napravi. Sačinili smo spisak programa koji su neophodni da se napravi potpun slobodan sistem, i sistematski smo tražili, pisali, ili tražili ljude koji bi pisali, sve sa tog spiska. Napisali smo i ključne ali nezanimljive (1) delove, jer sistem ne može da funkcioniše bez njih. Neki od delova našeg sistema, programerski alati, su zasebno postali popularni među programerima, ali smo napisali i mnoge delove koji nisu alati (2). Čak smo razvili i igru šaha, GNU-ov šah, jer su za potpun sistem neophodne i dobre igre.
Do ranih devedesetih sastavili smo ceo sistem, isključujući jezgro. Pokrenuli smo i izgradnju jezgra, GNU-ovog Krda, koje se izvršava preko Maha. Razvoj ovog jezgra je bio dosta teži od očekivanog; GNU-ovo Krdo je postalo stabilno tek 2001, ali je daleko od toga da ga ljudi mogu šire koristiti.
Srećom, nismo morali da čekamo Krdo, jer već bio dostupan Linuks. Napisavši Linuks, Linus Torvalds je popunio značajnu prazninu u sistemu GNU. Ljudi su mogli da spoje Linuks sa sistemom GNU i time dobiju potpun slobodni sistem: sistem GNU zasnovan na jezgru Linuks, ili, kraće, sistem GNU sa Linuksom.
Omogućavanje da oni dobro funkcionišu zajedno nije bio lak posao. Neke delove GNU-a (3) je bilo potrebno korenito menjati da bi mogli da rade sa Linuksom. Veliki posao je predstavljalo i združivanje potpunog sistema u vidu distribucije koja bi radila „odmah po raspakivanju“. Ono je zahtevalo rešavanje problema sa instalacijom i pokretanjem sistema — taj problem tada nismo načinjali, jer dotle tada nismo stigli. Ljudi koji su gradili razne distribucije sistema su nam veoma pomogli u osnovnom radu. Ali taj posao, po prirodi stvari, je neko zasigurno morao da obavi.
Projekat GNU podržava sisteme GNU-a sa Linuksom isto kao i pravi[1] sistem GNU. ZSS je finansirala ponovno pisanje proširenja GNU-ove biblioteke za Ce, koja su u vezi sa Linuksom, tako da su sad ona dobro združena, a najnoviji sistemi GNU-a sa Linuksom bez izmena koriste najnovija izdanja te biblioteke. ZSS je takođe finansirala rane faze razvoja Debijanovog GNU-a sa Linuksom.
Danas postoje mnoge različite varijante sistema GNU sa Linuksom (koje se često nazivaju „distribucijama“). Većina njih sadrži neslobodni softver. Njihovi graditelji prate filozofiju koja se povezuje sa Linuksom, a ne GNU-ovu filozofiju. Ali, postoje i potpuno slobodne distribucije GNU-a sa Linuksom. ZSS obezbeđuje računarske resurse dvema od ovih distribucija, Ututou i gNewSense-u.
Pravljenje slobodne distribucije GNU-a sa Linuksom nije samo stvar eliminisanja raznih neslobodnih programa. Danas uobičajena verzija Linuksa takođe sadrži neslobodne programe. Ovi programi su predviđeni za učitavanje u U/I uređaje u vreme početka izvršavanja sistema, a uključeni su u „izvorni kod“ Linuksa kao nizovi brojeva. Zato održavanje distribucije GNU-a sa Linuksom sada uključuje i održavanje slobodne verzije Linuksa.
Bez obzira na to da li koristite GNU sa Linuksom ili ne, molimo vas da ne zbunjujete javnost upotrebljavajući dvosmisleni naziv „Linuks“. Linuks je jezgro, jedan od najvažnijih delova sistema. Sistem kao celina je u osnovi sistem GNU, sa dodatkom jezgra Linuks. Kada pričate o ovoj kombinaciji, molimo vas da je nazivate „GNU-om sa Linuksom“.
Ukoliko negde želite da pomenete vezu (u smislu veb stranice) ka „GNU-u sa Linuksom“, dobri izbori su ova stranica i stranica http://www.gnu.org/gnu/the-gnu-project.html. Ukoliko pominjete samo jezgro Linuks, i želite da pomenete vezu za dalje informacije, dobar URL je http://foldoc.doc.ic.ac.uk/foldoc/foldoc.cgi?Linux.
Dodatak: Pored GNU-a, još jedan projekat je nezavisno proizveo slobodan uniksoliki operativni sistem. Ovaj sistem je poznat pod nazivom BSD, a razvijen je na Univerzitetu Berkli. Osamdesetih je bio neslobodan, ali je postao slobodan ranih devedesetih. Slobodni opreativni sistem koji postoji u današnje vreme (4) je skoro sigurno varijanta sistema GNU ili sistema BSD.
Ljudi nas ponekad pitaju da li je i BSD jedna verzija GNU-a, kao što je to GNU sa Linuksom. Primer Projekta GNU je inspirisao graditelje BSD-a da njihov kod učine slobodnim softverom, a eksplicitne molbe GNU-ovih aktivista su im u tome pomogle, ali njihov kod sam po sebi nema skoro ničeg zajedničkog sa GNU-om. Sistemi BSD danas koriste neke GNU-ove programe, a sistem GNU i njegove varijante koriste neke BSD-ove programe, ali, u celini, oni predstavljaju dva razna sistema koji su se razvijali uporedo. Graditelji BSD-a nisu napisali jezgro i dodali ga sistemu GNU, pa stoga nazivi kao što je GNU sa BSD-om ne bi bili odgovarajući.(5)

Fusnote:

  1. Ovi nezanimljivi ali ključni delovi uključuju GNU-ov asembler, GAS i povezivač, GLD, a i jedan i drugi su delovi paketa GNU-ovih binarnih alata (GNU Binutils), GNU-ovog arhivara tar, i drugih.
  2. Na primer, Burnova ljuska Baš (The Bourne Again SHell — BASH), interpretator PostSkripta Gostskript (Ghostscript), i GNU-ova biblioteka za Ce nisu programerski alati, kao što to nisu ni programi GNUKeš (GNUCash), Gnom i GNU-ov šah.
  3. Od kada je ovo napisano, izgrađuje se skoro-slobodni vindovsoliki sistem, ali tehnički on uopšte nije poput GNU-a ili Uniksa, pa ne utiče na ovaj problem. Veliki deo jezgra Solarisa je oslobođen, ali ukoliko biste želeli da na osnovu njega napravite slobodni sistem, morali biste, pored zamene nedostajućih delova jezgra, da ga stavite u GNU ili BSD.
  4. Sa druge strane, u godinama koje su usledile posle pisanja ovog članka, GNU-ova biblioteka za Ce je prenesena i na jezgro FriBSD-a, što je omogućilo da se sistem GNU kombinuje sa tim jezgrom. Kao što je to slučaj i sa GNU-om sa Linuksom, i ovo su zaista varijante GNU-a, koje se nazivaju GNU-om sa jFriBSD-om (GNU/kFreeBSD) i GNU-om sa jNetBSD-om (GNU/kNetBSD), u zavisnosti od toga koje jezgro sistem koristi. Obični korisnici uobičajenih kućnih računara teško mogu da razlikuju GNU sa Linuksom od GNU-a sa *BSD-ovima.
Primedbe prevodioca:
  1. U engleskom je istaknut određeni član the, što, mišljenja sam, u srpskom ne može drugačije da se predstavi nego uvođenjem prideva „pravi“. [SR]

Autor: Ričard Stalman


понедељак, 6. август 2012.

 

'LiBRE! časopis broj 03'

 


Dostupan je treći broj časopisa LiBRE!


Upoznajte se sa začecima elektronskog kriminala, zabavite se malo uz smešne
strane i osećajte se prijatno na slobodnoj teritoriji, ukoliko ste Windows
korisnik i početnik u svetu slobodnog softvera, uz slobodne programe za
ćaskanje.

Posetite https://libre.lugons.org i preuzmite novi broj.

Možete pogledati poslednji post na
https://libre.lugons.org/index.php/2012/08/libre-casopis-broj-03/


Srdačan pozdrav,
LiBRE!


четвртак, 26. јул 2012.



Ričard Metju Stalman
 

Ričard Metju Stalman (često navođen kao RMS) (rođen 16 marta, 1953) je osnivač pokreta slobodnog softvera, GNU projekta, i Fondacije za slobodan softver. Dokazan programer, njegova glavna dostignuća uključuju Emacs (kasnije GNU Emacs), GNU C kompajler, i GNU debager. Takođe je autor GNU GeneralPublic License (GNU GPL or GPL), najupotrebljivanije licence slobodnog softvera, koja je započela copyleft koncept. 

  Još od sredine -1990-ih, Stalman je uloljio većinu svog vremena u političkim kampanjama, zagovornik slobodanog softvera i vodeći kampanje protiv softverskih patenata i proširavanja zakona o kopirajtu. Vreme koje provodi programirajući posvećuje razvoju GNU Emacs-a. Zarađuje bivajući plaćen za otprilike pola predavanja koja održi. 

  Slika Ričarda Stalmana sa korica O'Reilly knjige Borba Ričarda Stalmana za slobodan softver od Sem Vilijamsa (2002).


Biografija 

Stalman je rođen u Menhetnu to Alice Lippman. Njegov prvi kontakt sa računarom je bio tokom završne godine srednje škole tokom 1969. Zaposlilo se u IBM New York Scientific Center, Stalman je proveo leto nakon završetka srednje škole pišući svoj prvi program, predprocesor za PL/I programming language programski jezik na IBM 360. Kasnije je rekao: "Najpre sam ga napiso u PL/I, zatim sam ga ponovo počeo u asembleru kada je PL/I program postao prevelik da stane u računar".
Istovremeno je bio i dobrovoljni asistent u laboratoriji katedre za biologiju pri Rockefeller University Rokfeler univerzitetu. Iako mu je karijera već krenula u pravcu matematike i fizike, njegov analitički um je impresionirao upravnika laboratorije tako da je nekoliko godina nakon odlaska na koledž, njegova majka primila telefonski poziv. Ona se priseća: "Bio je to profesor sa Rokfeler univerziteta". "Želeo je da sazna kako je Ričardu. Bio je iznenađen kada je saznao da se bavi računarima. Uvek je mislio da će Ričard imati uspešnu karijeru kao biolog."

U junu 1971, kao brucoš na Harvard University Univerzitetu Harvard (diplomirao sa BA iz Fizike tokom 1974), Stalman postaje programer na MIT-u Laboratoriju za veštačku inteligenciju, gde postaje deo hakerske zajednice. Tokom ovih godina bio je poznatiji po svojim inicijalima - "RMS". U prvom izdanju Hakerskog rečnika, je napisao, "'Ričard Stalman' je samo moje zemaljsko ime; možete me zvati 'rms'.


Propadanje hakerske kulture MIT-a 

Tokom 1980s osamdesetih, hakerska zajednica u kojoj je Stalman živeo je počela da se razuđuje. Pojava "portabilnog softvera" — softvera koji se može pokrenuti na različitim računarima — zančilo je da mogućnost da korisnici priloagođavaju i dele softver koji dolazi sa računarom predstavlja problem u biznis modelu proizvođača računara. Ne bi li sprečili da se njihov softver koristi na računarima drugih proizvođača prestali su da distribuiraju izvorni kod i počeli su da ograničavaju kopiranje i redistribuciju svog sofvtera zaštićujući ga autorskim pravima. Takav softver je postojao i ranije, ali više se od njega nije moglo pobeći. 

U 1980 Ričard Grinblat, jedan od hakera u laboratoriji za veštačku inteligenciju, je osnovao Lisp Machines Incorporated da bi prodavao Lisp machines, koje su on i Tom Knight Tom Najt napravili u laboratoriji. Grinblat je odbio spoljašnje investicije, verujući da bi se dobici ostvareni prodaje mašina mogli uložiti u dalji rast kompanije. Nasuprot tome, Russ Noftsker i drugi hakeri su verovali da je doniranje od strane venture-capital bolji prilaz. Kako nije moglo doći do dogovora, većina preostalih džakera iz laboratorije je osnovalo Symbolics. Symbolics je zaposlio većinu preostalih hakera koji su zatim napustili laboratoriju. Symbolics je naterao Grinblata da da otkaz citirajući polisu MIT-a. Iako su obe kompanije potvrdile proprietary software vlasnički softver, Stalman je verovao da je LMI, za razliku od Symbolics-a, pokušao da izbegne rasturanje laboratorije. 

Tokom dve godine, od 1982 do kraja 1983, Stalman je samostalno uložio trud da spreči programere Symbolics-a da dobiju monopol na kompjutere laboratorije. Do tog vremena, je već bio poslednji haker svoje generacije u laboratoriji. Odbio je budućnost u kojoj bi morao da potpiše ugovor o neotkrivanju i da čidi druge stvari koje bi smatrao izdajom svojih principa, i odabrao je da svoj rad deli sa drugima za šta je smatrao da je u duhu klasične naučne saradnje. 

Stalman tvrdi da korisnici softvera trba da imaju slobodu — naročito, slobodu da "dele sa svojim komšijom" da budu u mogućnosti da uče i čine promene na softveru koji koriste. Stalno je govorio da su pokušaji proizvođača vlasničkog softvera da zabrane ovakve stvari "asocijalni" i "neetički". Fraza "softver želi da bude slobodan" se često pogrešno pripisuje njemu, ali Stalman tvrdi da je ovo pogrešno tumačenje njegove filozofije. Takođe tvrdi da je sloboda bitna zbog dobrobiti korisnika i društva u celini, a ne samo zato što može da vodi boljem softveru. Disledan tome, u januaru 1984, daje otkaz u MIT-u da bi svo vreme posvetio GNU projektu, koji je najavio u Septembru 1983. Nije završio doktorske studije, ali je nagrađen sa četiri počasne doktorske titule. 


Osnivanje GNU-a 

1985e, Stalman je objavio manifestGNU-a, koji prikazuje njegovu motivaciju za kreiranje slobodnog operativnog sistema pod nazivom GNU, koji bi bio kompatibilan sa Unixom. Ime GNU je recursive acronym rekurzivni akronim za GNU's Not Unix. Ubrzo nakon toga, objedinjuje neprofitnu organizaciju Free Software Foundation (FSF) za zapošljavanje programera slobodnog softvera i za pružanje legalne infrastrukture za zajednicu slobodnog softvera.

U 1985oj, Stalman je izumeo i popularizovao koncept copyleft, legalan mehanizam za zaštitu prava na modifikaciju i redistribuciju slobodnog softvera. Prvi put je uključen u GNU Emacs General Public License, a 1989e je objavljena i prva GNU General Public License nezavisno od programa. Do tada je bio završen dobar deo GNU sistema, sa primetnim nedostatkom kernela. Članovi GNU projekta su započeli kernel pod nazivom GNU Hurd 1990-e, ali je riskantna odluka o dizajnu se pokazala kao loša, razvoj Hurda je bio spor. 

Napravivši softverske alatke potrebne za razvoj softvera, i objavivši uopštenu licencu koja se mogla primeniti na bilo koji softverski projekat (GPL), Stalman je olakšao drugima da pišu slobodan softver nezavisno od GNU projekta. 1991e, jedan takav nezavisan projekt je izrodio Linux kernel. On je mogao biti kombinovan sa GNU sistemom i tako da čini potpuni operativni sistem. Većina ljudi koristi ime Linuks da bi se obratili kombinaciji Linuks kernela i GNU sistema, što neki vide kao nepravedno umanjenje značaja GNU projekta. 


Terminologija 

Stalman smatra za veoma važno koje reči ljudi koriste kada pričaju o vezi softvera i slobode. Naročito, i stalno moli ljude da kažu "slobodan softver", "GNU/Linuks", i da izbegavaju termin "Intelektualna svojina". Njegovi zahtevi da ljudi koriste određene termine i njegov stalni trud da objasni ljudima važnost terminologije su izvor stalnog neslaganja među nekim delovima zajednice slobodnog i otvorenog softvera.  

Jedan od njegovih uslova da da intervju novinaru jeste da se novinar složi sa određenom terminologijom. Ponekada čak zahteva od novinara da pročita delove GNU filozofije pre intervjua, "zarad efikasnosti" ovim stilom je zaradio reputaciju da je "težak za održavanje". Poznato je i da je odbijao pozive da drži govor usled neslaganja sa terminologijom.


Slobodan softver 

Stalman prihvata termine kao LibreSoftware, FLOSS (free/libre/open-source software), i "neokovan softver", ali mu se više sviđa "free software" jer je puno energije uloženo u taj izraz. (Sa sličnim razlozima zagovara termin "vlasnički softver" pre nego "softver zatvorenog koda", kada se govori od softveru koji nije slobodan.) 

Termin "slobodan softver", ipak, može značiti "softver bez ograničenja" ili "besplatan softver" ili oba. Tokom godina ljudi su se trudili da nađu neki intuitivniji i nedvosmislen termin. Videti gratis versus libre i open source software

Stalman se protivi da termin "otvoreni kod" zameni ternin "slobodan" jer, po njemu, on krije cilj slobode. On odbija intervjue za priče koje bi njegov rad označile sa "otvoreni kod", tvrdeći da bi se time pogrešno predstavili njegovi pogledi. 


GNU/Linuks 

Za više informacija pogledajte članak GNU/Linux naming controversy.

Stalman je zahtevao da se termin GNU/Linuks koristi kada se pominje operativni sistem napravnjen kombinaciom nekompletnog GNU sistema i Linuks kernela. Tvrdi se gubi veza između filozofije GNU projekta i njegovog softvera kada ljudi tu kombinaciju nazivaju "Linuks".


Prava na kopiranje, patenti i oznake 

Stalman tvrdi da je izraz "intelektualna svojina" skovan da bi zbunio ljude, i da se koristi da bi sprečio intelektualnu raspravu o zakonima koji je se tiču spajajući oblasti zakona koji nemaju ništa zajedničko. Iako nije pravnik, on kaže da je pozivanje na ove zakone kao "vlasničke", termin odbija slušaoca kada razmišlja o tome šta da radi sa ovim problemima. 

"Ovi zakoni su se pojavili odvojeno, razvijani su nezavisno, pokrivaju različite aktivnosti, imaju drugačija pravila i uzorkuju različite primene. Zakon o pravu na kopiranje je napravljen da bi promovisao autorstvo i umetnost, i pokriva detalje rada vezanih za umetnost. Zakon o patentima je napravljen da bi ohrabrio objavljivanje ideja, za cenu ograničenog monopola na ove ideje -- cena koja je vredna plaćanja u nekim oblastima ali ne i u drugim. Zakon o oznakama nije namenjen promociji poslovnih aktivnosti, nego jednostavno omogući da kupci znaju šta kupuju".


Terminološki problemi manjeg značaja 

Stalman je preporučio izbegavanje termina koji navode na pogrešan zaključak i korišćenje drugih, naročito

  • "Patant za softverske ideje" bolje nego uobičajeni izraz "softverski patent", tvrdeći da kasniji daje pogrešan utisak da patent pokriva ceo softver.
  • "(UFO) Uniform Fee Only" kao zamenu za "(RAND) Reasonable And Non-Discriminatory", tvrdeći da obavezna autorska prava bilo koje vrste vrše diskriminaciju slobodnog softvera jer distributeri slobodnog softvera ne mogu da izbroje broj kopija koji se koristi. (Ova briga muči veći deo zajednice slobodnog i otvorenog softvera, ipak Stalmanov termin nije u široj upotrebi.)

  • Izbegavanje izraza "piraterija" za delo kopiranja informacije , tvrdeći da je izraz "piraterija" označava čin pljačkanja i porobljavanja na moru, i da se taj termin zloupotrebljava od strane današnjih korporacija ne bi li time dali veći začaj činu kopiranja softvera i drugih neopipljivih stvari. 

  •  "Corrupt discs" ili "Fake CD's" umesto Compact Discs za digitalne audio diskove koji koriste neku tehnologiju za sprečavanje kopiranja, tvrdeći da oni krše standard po Crvenoj Knjizi primećujući da se u poslednje vreme takvi diskovi štampaju bez logoa "Compact Disc".

  • "Treacherous Computing" pre nego "Trusted Computing", tvrdeći da to ograničava slobode korisnika. 
  • "Digital Restrictions Management" pre nego "Digital Rights Management" 

Pogledati: "Words to avoid" stranicu na veb sajtu GNU-a. 


Govori 

Još od ranih -1990e devedesetih, većinu svog vremena je proveo kao political campaigner učesnik u političkim kampanjama. Naslovi tri govora koje najčešće drži su"GNU projekat i Pokret slobodnog softvera", "Opasnost od softverskih patenata", i "Autorska prava i zajednica u vremenu računarskih mreža". Dao je i puno izjava na konferencijama , uključujući i prvu Wikimania konferenciju u 2005oj. 

  Ričard stalman drži govor o "Autorskim pravima i zajednici" na Vikimaniji 2005

Kritike 

Stalmana često opisuju kao osobu sa kojom je jako teško raditi. Tim XEmacsa, posebno, ga je napravio listu konkretnih zamerki na rad sa Stalmanom koje su ih primorale da odvoje projekat. Ove žalbe uključuju kritike tehnološke prorode i one koje se tiču međuljudskih odnosa, posebno izdvajaju da je Stalmanov stav ka kompromisu motivisan više politikom nego željom da se dođe do najboljeg tehničkog rešenja. Jamie Zawinski je objavio arhivu e-mejlova koji se tiču istorije razdvajanja između Emac-a i XEmac-a. On citira nedostatke dizajna Emac-a i Stalmanove nesposobnosti da zastupa rad. Stalman, s druge strane, opisuje tim XEmac-a kao nekooperativan. Ulrich Drepper je zapisao svoje žalbe na Stalmana u release notes za glibc 2.2.4, gde ga optužuje za pokušaj "nasilnog preuzimanja" projekta.

Za više informacija pogledajte članak GNU/Linux naming controversy.

Stalmanovo insistiranje na korišćenju izraza "GNU/Linuks" neki opisuju kao samoživost, na primer Linus Torvalds ga je nazvao "jednostavno besmislenim". 


Sporedno 

  • Stalman je autor pesme Free Software Song. 
  • Stalman je ljubitelj naučne fantastike i povremeno odlazi na konvencije.
  • Stalman je POSIX-u (Portable Operating System Interface) dao ime.
  • 1977. Stalman je objavio i algoritam za veštačku inteligenciju sistem za održavanje istine nazvanom dependency-directed backtracking. Rad je uradio zajedno sa Gerald Jay Sussmanom. Na taj račun se i šali: "Ovime kompjuter može da izbegne eksploziju kada mu postavite kontradiktorno pitanje".
  • Kada je upitan ko su mu bili uzori, odgovorio je da se divi Martin Luter Kingu mlađem, Nelson Mendeli, Aung San Suu Kyi, Ralph Nader, i Dennis Kucinich. Takođe kaže: "Poštujem i Franklin D. Roosevelt i Winston Churchill, i ako se ne slažem sa svime što su uradili."
  • Stalman nikada nije naučio programski jezik Java. Malo je programirao na Javi (ostrvo), ali je koristio programski jezik C i Lisp programming language. 
  • Stalman nije učestvovao u kontrakulturi tokom šezdesetih, ali nalazi da je njeno odbijanje bogadstva životna inspiracija.
  • Stalman je GNU Hurd kernel naipre nazvao "Alix" po tadašnjoj devojci, koja je održavala Unix sisteme i rekla prijatenjima "Trebalo bi da nazovu kernel po meni."
  • Stalman tečno govori engleski i francuski, skoro tečno i španski, i snalazi se sa indonežanskim. Učio je latinski, kineski, mađarski i navaho, ali nije dostigao nivo da komunicira na tim jezicima. Smatra da je jezikom ovladao kada može da smišlja dosetke na tom jeziku.
  • Tokom 2004. kada su ga pitali, preporučio je ljudima Hugo Chaveza, i da glasaju "Ne" na venecuelanskom referendumu o opozivanju, 2004. 
  • Dokumentarni film Revolution OS sadrži intervjue sa Stalmanom.
  • Bio je i tema, neki kažu i pokretač mnogih strasnih rasprava.
  • Stalman je osnovao i League for Programming Freedom Ligu za Programersku slobodu 1989. da bi se borio protiv softverskih patenata i interface copyright autorskih prava na grafičkim interfejsima. Liga nikada nije dostigla jačinu kojoj se Stalman nadao i vremenom je postala neaktivna.
  • Tokom 1999. Stalman je pozvao na razvoj besplatne internet enciklopedije tako što bi svi ljudi pisali članke. Pogledati: GNUPedia.
  • Stalman ne ume da pliva.
  •  Stalman je u savetodavnom odboru teleSURa,  južnoameričke televizijske stanice.
  • Linus Torvald je rekao: “Razmišljajte o Stalmanu kao o vrhunskom filozofu, a o meni kao inženjeru.”
  • Stalman je napravio Emacs editor; čiju je popularnost delio i drugi editorvi, koji je prizvao i ratove editora; Stalman na ovo regaovao šaljivo proglašivši sebe za "St. Ignucius" / "St. IGNUcius" (Church of Emacs). 
  • Godinama je Stalmanov nalog na računarima Fondacije za Slobodan Softver imao praznu lozinku, jer Stalman veruje u što manje ograda moguće. Ovako je svako mogao da koristi Stalmanom nalog u bilo koje svrhe. Rastom popularnosti interneta i rastom vandalizna i hakovanja sa sistema FSFa bio je primoran da koristi tajnu lozinku. 
 
Ričard Metju Stalman