Dan slobode softvera
http://softwarefreedomday.org
je godišnja proslava Slobodnog softvera širom sveta. Osmišljen da
upozna javnost sa Slobodnom softverom. Obeležava se svake treće
subote u septembru.
Slobodan softver
Slobodni softver je stvar slobode, a ne cene.
Slobodni softver je stvar slobode korisnika da pokreću,
umnožavaju, raspodeljuju, proučavaju, menjaju i poboljšavaju
softver. Preciznije, on se odnosi na četiri vrste sloboda, koje se
pružaju njegovim korisnicima:
Slobodu pokretanja programa, za
bilo koju svrhu.
Slobodu proučavanja načina rada
programa i prilagođavanja programa vašim potrebama. – Preduslov
za ovo jeste obezbeđivanje pristupa izvornom kodu.
Slobodu raspodeljivanja primeraka
programa, kako biste mogli da pomognete bližnjem.
Slobodu poboljšavanja programa i objavljivanja vaših izmena
u javnosti, kako bi cela zajednica imala koristi. – Preduslov za
ovo jeste obezbeđivanje pristupa izvornom kodu.
1983. Ričard Stolman (Richard Stallman) najavljuje GNU projekat
(GNU’s not Unix – GNU nije UNIX) http://www.gnu.org.
Svojim manifestom poziva istomišljenike da mu pomognu u projektu i
objašnjava principe slobode softvera. Rad na razvoju GNU operativnog
sistema, Ričard Stolman počinje u januaru 1984. a osniva i Free
Software Foundation (FSF) http://www.fsf.org
u oktobru 1985. godine. On je tvorac definicije Slobodnog softvera i
stvara Copyleft koncept koji je dizajniran tako da obezbedi
softversku slobodu za sve. On voli da kaže da Slobodan softver treba
shvatiti kao slobodu govora a ne kao besplatno pivo („think of free
as in free speech, not as in free beer“). U suštini ove njegove
rečenice je pojašnjenje engleske reči „free“ koja može da
znači i sloboda i besplatno i znači da je prava sloboda samo ako
daje mogućnost svakome da menja, prilagođava svojim potrebama i
stvara novu upotrebnu vrednost koju deli drugima a ne samo kao
mogućnost besplatnog nekritičkog konzumiranja. GNU je kompatabilan
sa UNIX-om ali to je sasvim drugačiji sistem koji se ne oslanja na
Uniks, jer nije slobodan.
Prvi GNU je imao problem nedostatka pravog slobodnog kernel-a koji
je morao brzo da reši. Rešenje je došlo iz Finske. Na Univerzitetu
u Helsinkiju, tadašnji student Linus Torvalds (Linus Torvalds) iz
hobija je razvio kernel http://kernel.org
koji je bio sličan UNIX-ovom. Svoj rad je objavio u aprilu 1991. sa
namerom da proveri upotrebnu vrednost svog rada. Ovaj novi kernel je
nazvao po iskrivljenom izgovoru svoga imena, Linux. Prvih par verzija
Linux kernel-a, Linus je objavio pod licencom koju je sam definisao a
koja je zabranjivala izmene i bilo kakvu komercijalnu upotrebu. U
februaru 1992. godine verziju 0.12 Linux kernel-a licencira sa GNUGeneral Public License. Ovo će dati mogućnost da dođe do
integracije Linux kernel-a u GNU projekat gde će zameniti još
nezavršeni GNU Hurd kernel. Ovako formiran operativni sistem danas
nazivamo punim imenom GNU/Linux operativnim sistemom.
Spajanje GNU projekta i Linux kernel-a zaokružilo je priču
stvaranja jednog novog slobodnog operativnog sistema i zajednica je
mogla da krene u distribuciju GNU/Linuksa. Među prvim takvim
projektima je bio SLS (Softlanding Linux System). Prva verzija SLS-a
je objavljena krajem 1992. godine. Jan Murdok (Ian Murdock) koji je
napustio razvoj SLS-a osnovao je Debian projekt
http://www.debian.org.
Debian je postao najpopularnija GNU/Linuks distribucija iz koje je
izvučen najveći broj derivata u svetu GNU/Linuksa. Iz SLS-a nastaje
Slackware Linux distribucija http://www.slackware.com.
Prva verzija Slackware Linux distribucije objavljena je 17. jula
1993. Kompanija Red Hat http://www.redhat.com
je uvidela mogućnost da napravi svoju distribuciju i da
distribuiranje, održavanje i podršku za tu distribuciju naplaćuje.
Red Hat pokreće i slobodni Fedora projekat
http://www.fedoraproject.org.
Uz već nabrojane distribucije danas su Ubuntu
http://www.ubuntu.com
i Linuks Mint http://www.linuxmint.com.
Listu skoro svih distribucija i informacije o njima možete naći na
http://distrowatch.com.
Više o istoriji, sadašnjosti i budućnosti Slobodnog softvera, o
Slobodnom softveru u Srbiji i regionu možete saznati i naučiti
čitajući LiBRE! časopis o Slobodnom softveru
http://libre.lugons.org.
Zašto Slobodan softver? Zašto GNU/Linuks?
Razlozi su višestruki.
Sloboda, zajednica, izbor, bezbednost, cena, legalnost, licenca.
Slobodni ste da radite šta hoćete i kako hoćete. Imate veliki
izbor distribucija, okruženja radne površi, programa. Distribucije
dolaze sa preinstaliram osnovnim programima, drajverima. Nema straha
od virusa, plavog ekrana smrti, slučajno obrisan sistemskih fajlova… Laka
instalacija programa kroz softver menadžer. Jednostavno osvežavanje,
nadogradnja sistema i programa. Mogućnost korišćenja sistema bez
instalacije na hard disk putem live CD/DVD-a. Operativni sistem za
poneti: Mogućnost instalacije i korišćenja operativnog sistema sa
usb memorije…
Sve mane koje su vezane za korišćenje GNU/Linuksa prouzrokovane
su Vlasničkim softverom (proprietary software) koji je standard u nekim oblastima računara
i nije ga moguće zameniti, zaobići. Znači, kada pričamo o
nerešivim problemima na GNU/Linuksa oni su (in)direktna posledica
filosofije Vlasničkog softvera, jer upravo zbog takve filosofije
GNU/Linuksa zajednica nije u mogućnosti da utiče na rešavanje
problema.
Na sreću tih problema sve je manje. Igranje popularnih naslova
igrica nije više crna rupa GNU/Linuksa. Ostaje da dođe bolja podrška
za hardver od strane proizvođača u vidu drajvera, propratnih
programa i usluga i da dođe popularni Vlasnički softver: Photoshop,
3DMax, MS Office…
Razlika je velika, i ovaj tekst će pokušati da vam raščlani ova tri pojma i objasni šta
svaki od njih znači. Mnogi ljudi, posebno oni koji rade u našim medijima (štampa, radio i
tv stanice...) nazivaju sve i svašta hakerima i hakovanjem. Gotovo svako sada može da ode
u neku TV stanicu, kaže da je haker, i odmah će se oko njega okupiti novinari i tražiti od
njega intervju. Čak šta više, intervju će da urade bez ijednog dokaza da intervjuišu
hakera! Na taj način ne samo što pokazuju da su neprofesionalni, već izazivaju i ogorčenje
kod određenog broja gledaoca koji su bar malo upućeni u hakersku kulturu.
Pojam haker (eng.hacker) u svom izvornom značenju opisuje osobu koja se bavi
istraživanjem mogućnosti računara i njihovoj pozitivnoj primeni u svakodnevnom životu.
Kao što vidite, ovde se nigde ne spominje da su hakeri zli, da nanose štetu drugima i da
su opasni po svet. Hakeri su veoma inteligentne osobe koje istražuju ono što je sakriveno
u hardveru i softveru. Prostije rečeno, oni su pronalazači onoga što je ili neko sakrio od
oči javnosti ili pronalazači propusta koji su napravljeni greškom! Kod prvog slučaja, kada
kažemo "sakrio" mislimo obično na programe, mada se i u hardveru može sakriti dosta toga.
Hakeri su po prirodi radoznali ljudi, vole sve da saznaju i ne vole kad je nešto sakriveno
od njih. U programima može dosta toga da se sakrije, naročito u programima čiji je izvorni
kod nedostupan javnosti, kakav je ceo Windows i skoro svi programi koji rade pod njim! U
takvim programima mogu da se recimo sakriju podprogrami za špijuniranje i programi koji će
samo odabranim ljudima omogućiti pristup zabranjenim resursima, poput vaših hard-diskova.
Može se, dakle, slobodno reći da hakeri ne vole da neko nekome ugrožava privatnost, i zato
proučavaju računare, sa željom da nađu uljeze u njima. Oni se zalažu za apsolutnu
privatnost, što je uostalom i ljudsko pravo, i svi bi po pravilu trebali da imaju potpunu
privatnost. Takođe, ne vole cenzuru, jer to vodi ka jednoumlju, u šta smo se i uverili u
proteklih pola veka! Jednom rečju, oni su za apsolutnu ravnopravnost, za razotkrivanje
svih tajni i za privatnost. Kod drugog slučaja, ljudi puno puta nesvesno prave greške,
koje mogu da se iskoriste za ugrozavanje nečije privatnosti. Na primer, programer koji je
pisao neku Java funkciju u browseru Internet Explorer je zaboravio da napiše rutinu za
proveru dužine nekog podatka koji učitana strana definiše. I sada, ako neko pronađe
propust i namerno napravi stranu koja iskorišćava propust, i ako neko ko ima pomenuti
browser učita tu stranu, IE će uraditi nešto što po pravilu ne bi smeo, i na taj način
ošteti posetioca strane. Hakeri traže takve propuste, i ako ih nađu, obaveštavaju svet o
tome kako bi proizvođač datog programa ispravio propust i kako bi krajnji korisnici preduzeli
određene korake i na taj način zastitili sebe na vreme. Hakeri su mišljenja da je bolje
da svi znaju za određeni propust nego da "niko" ne zna, zato što veruju da ipak neko zna
za propust, i to koristi da bi špijunirao nekoga. Kada ne bi bilo hakera, danas bi imali
browsere, mail, news i icq klijente i servere prepunih bezbednosnih propusta, u proseku bi
svaki klijent i server imao oko 5 propusta. Do sada je ukupno pronađeno više od 10.000 hiljada
propusta, i pitanje je da li baš niko ne bi znao za te propuste, naročito ako kažemo da je
za neke propuste dokazano da su namerno napravljeni! Pitanje "zašto namerno" je ovde
suvišno, i baš zbog ovih razloga hakeri postoje, vredno rade i otkrivaju nove tajne.
Dnevno se u proseku oko 5 novih propusta pronađe!
Sa druge strane, hakeri su časni ljudi, pošteni, civilizovani, imaju svoju kulturu!
Hakerska kultura im ne dopušta da propuste koje otkriju iskoriste u nehumane svrhe. Ako
nađu neki propust, oni moraju da obaveste javnost o tome, i ne smeju da ga iskoriste da
bi ugrozili nečiju privatnost ili napravili štetu bilo kome.
Sada jedan savet kako proveriti da li je dotični haker. Prvo ga pitajte da li je do sada
naneo nekome štetu koristeći računar. Ako odgovori potvrdno, ili čak počne da se hvali
time - imate posla sa crackerom, jer hakeri ne nanose štetu drugima. Zatim ga pitajte šta
je otkrio. Ako kaže "nista, koristim već pronadjene propuste" - imate posla sa lamerom,
jer je haker samo onaj koji pronađe nešto jedinstveno, što još niko nije pronašao. Upravo
zbog toga ne može svako da bude haker, baš kao što ne može svako da bude doktor nauka!
Crackeri (cita se 'krekeri') su isto pronalazači, inteligetni ljudi, ali oni, između
ostalog, koriste svoje znanje i svoja otkrića da bi nekome naneli štetu. Crackeri pišu
viruse i trojance, upadaju na servere i prave štetu na njima (uglavnom tako što izmene
prvu stranu sajta i ostave neku poruku).
Lameri su uglavnom klinci, koji nisu nista otkrili i koji takođe nanose štetu drugima,
obično da bi ukrali neku šifru za Internet ili uništili nekome disk koristeći trojance,
viruse, pa čak i exploite, koje su crackeri napisali. Oni su gotovani, nauče kako se
koriste trojanci i onda prave štetu poštenom svetu, misleći da su hakeri. Mnogi od njih ne
znaju čak ni kako funkcioniše Internet. Cilj im je samo da naprave neku pakost koristeći
izum nekog crackera.
Onog trenutka kada haker svojim pronalaskom napravi nekome štetu - odmah prestaje da bude
haker i postaje cracker! Sasvim je pogrešno reći "hakeri su uhakovali sajt..", kao i "hakeri su napravili novog crva...". Hakeri uopšte ne nanose štetu, to čine crackeri i
lameri. I potpuno je pogrešno mrzeti hakere. One koje treba mrzeti i prezirati su crackeri
i lameri! Hakeri su pronalazači, naučnici, i ne može se postati haker preko noći.
Profesija "haker" je veoma cista, poštena, plemenita i velikim trudom stečena profesija.
Na kraju, biti haker znači biti osoba koja ima ogroman koeficijent
inteligencije, osoba koja ceo dan provede za računarom proučavajući ga, osoba koja to čini da bi zaštitila ostale korisnike računara i omogućila im potpunu privatnost, osoba
koja svojim pronalascima gura čovečanstvo ka napretku, i osoba koja uvek može da vas
pogleda u oči!
Uslovi licence za većinu softverskih proizvoda napravljeni su tako da vas spreče da ih delite sa drugima i da ih menjate. Nasuprot tome, cilj GNU licence jeste da vam obezbedi punu slobodu u pogledu deljenja i izmena slobodnog softvera kako bi se obezbedilo da bude dostupan svim korisnicima. Ovi opšti uslovi za korišćenje odnose se na najveći deo sofrvera Fondacije za slobodan softver (Free Software Foundation) i sve druge programe čiji autori prihvataju njihovu primenu (deo sofrvera Fondacije za slobodan softver pokriven je GNU licencom za korišćenje biblioteka). Ove uslove možete koristiti i za svoje programe.
Kada govorimo o slobodnom softveru, podrazumevamo slobodan pristup, a ne cenu. Naši opšti uslovi za korišćenje napravljeni su tako da vam obezbede slobodno distribuiranje kopija slobodnog softvera (i, ako želite, naplatu te usluge), isporuku izvornog koda uz softver ili njegovo dobijanje i mogućnost da menjate softver ili da njegove delove koristite u novim slobodnim programima; pri tom vamje jasno predočeno da to možete da radite.
Da bismo zaštitili vaša prava, moramo da napravimo i ograničenja koja obezbeđuju da niko ne može da vam ta prava ospori ili zatraži od vas da ih se odreknete. Ova ograničenja definišu preuzimanje odgovornosti koje imate ukoliko distribuirate kopije softvera ili ga menjate.
Na primer, ako distribuirate kopije takvog programa, bilo besplatno ili uz nadoknadu, korisniku morate dati sva prava koja i vi imate. Morate da obezbedite da i korisnici dobiju ili imaju mogućnost da dobiju izvorni kod. Pored toga, morate ih upoznati sa ovim uslovima tako da znaju svoja prava. Vaša prava štitimo na dva načina: (1) zaštitom autorskih prava za softver i (2) davanjem ovlašćenja da kopirate, distribuirate i/ili izrnenite softver.
Ipak, radi zaštite autora i nas samih, želimo da budemo sigurni da svako zna da za slobodni softver ne postoje nikakve garancije. Ukoliko je neko menjao softver i potom ga dalje distribuirao, želimo da svi korisnici znaju da ono što su dobili nije original, tako da problemi koje su prouzrokovali neki drugi ljudi ne utiču na reputaciju autora. a kraju, slobodnom softveru neprekidno prete patenti iz oblasti softvera. Želimo da izbegnemo opasnost da osobe koje redistribuiraju slobodan program dobiju patentna prava, čime bi program pretvorile u svoje vlasništvo. Da bismo to sprečili, jasno smo odredili da svaki patent svima mora da obezbedi slobodno i besplatno korišćenje ili da patenta uopšte ne treba da bude. Sada ćemo dati precizne odredbe i uslove za kopiranje, distribuciju i izmene.
ODREDBE I USLOVI ZA KOPIRANJE, DISTRIBUCIJU I IZMENE
0. Ovi uslovi važe za svaki program ili drugo delo koje sadrži odredbu nosioca autorskih prava da se može distribuirati pod uslovima iz ove Licence za korišćenje. Termin "program" se u daljem tekstu odnosi na bilo kakav program ili rad, a “delo zasnovana na programu” određuje program ili bilo koje delo izvedeno po zakonu o autorskim pravima, što znači rad koji sadrži program ili njegove delove, verno prenete ili sa izmenama i/ili preveden na neki drugi jezik. (U daljem tekstu, prevod će, bez izuzetka, biti uključen u termin "izmene".) Svaki korisnik licence određen je sa "vi".
Radnje koje nisu kopiranje, distribucija i izmene nisu pokrivene ovim uslovima; one ne spadaju u njihov domen. Pokretanje programa nema ograničenja, a izlazni podaci potpadaju pod ove uslove samo ako njihov sadržaj uključuje delove zasnovane na programu (nezavisne od onih koji su posledica izvršavanja programa). Slučajevi na koje se ovo odnosi zavise od toga šta program radi.
1. Verne kopije izvornog koda programa, onakve kakve ste ih dobili, možete kopirati ili distribuirati na bilo kom mediju, pod uslovom da uz svaku kopiju jasno i potpuno date odgovarajuće upozorenje o autorskim pravima i nepostojanju garancije i da ostavite neizmenjenima sve primedbe koje se odnose na ove uslove i nepostojanje garancije. Svakom sledećem korisniku programa, uz sam program morate obezbediti i kopiju ovih uslova. Cenu samog prenošenja kopije možete menjati i dodati svoje uslove za garanciju uz određenu nadoknadu.
2. Svoju kopiju ili kopije programa ili bilo kog njegovog dela možete da menjate, praveći tako delo zasnovano na programu. Tako dobijene izmenjene kopije ili novo delo možete kopirati i distribuirati pod uslovima iz člana 1, uz ispunjavanje i sledećih uslova:
a) Morate obezbediti da izmenjene datoteke imaju vidljive napomene iz kojih se vidi da ste menjali datoteke kao i datum izmena. b) Celokupno delo koje distribuirate ili objavljujete, a koje u celini ili delovima sadrži program ili bilo koji njegov deo ili je izvedeno iz njega, mora da kao celina bude besplatno dato svim narednim korisnicima pod ovim opštim uslovima. c) Ukoliko izmenjeni program normalno interaktivno učitava naredbe tokom svog rada, obavezno je, na pcčetku takvog interaktivnog korišćenja na standardan način, odštampati ili prikazati na ekranu upozorenje koje sadži odgovarajuće obaveštenje o autorskim pravima i upozorenje o nepostojanju garancije (ili da vi dajete garanciju) i o torne da korisnici mogu dalje da distribuiraju program pod tim uslovima, kao i uputstvo o torne kako korisnik može da vidi ovo opšte uputstvo. (Izuzetak: ako sarn program radi u interaktivnom režimu, a ne prikazuje ovakvo upozorenje, ni vaša dela zasnovana na ovom programu ne moraju da prikazuju upozorenje.)
Ovi zahtevi se odnose na programe izmenjene u celini. Ukoliko prepoznatljive celine dela nisu zasnovane na programu i s razlogom se same mogu smatrati nezavisnim i izdvojenim radovima, onda se ovi opšti uslovi ne odnose na te delove kada ih distribuirate kao zasebne celine. Međutim, kada iste delove distribuirate kao delove celine koja je delo zasnovano na programu, distribucija celine mora biti pod ovim opštím uslovima čija se ovlašćenja za druge korisnike odnose na celinu, pa prema tome i na svaki pojedinačni deo, bez obzira na to ko ga je napisao. Prema torne, cilj ovog odeljka nije da utiče na vaša autorska prava na deo koji ste sami napravili ili da ih osporava; cilj je da se postigne primena prava na kontrolu distribucije izvedenih ili kolektivnih dela zasnovanih na programu. Pored toga, samo stavljanje nekog drugog dela koje nije zasnovano na programu zajedno sa programom (ili delima zasnovanim na programu) na neki medij za čuvanje ili distribuciju, ne obavezuje na primenu ovih opših uslova za to delo.
3. Program (ili na njemu zasnovano delo) možete kopirati i distribuirati u vidu objektnog programskog koda ili u izvršnorn obliku pod uslovima datim u članovima 1 i 2 ovih opštih uputstava, samo ako učinite i jedno od sledećeg: a) isporučite ga s kompletnim odgovarajučim izvornim kodom koji mora biti distribuiran pod uslovirna iz članova 1 i 2 ovih opštíh uslova na medijumu koji se koristi za razmenu sofrvera; ili b) isporučite ga sa pisanom ponudom, važećom najmanje tri godine, da ćete svakom korisniku, po ceni koja nije veća od vaših troškova vezanih isključivo za distribuciju izvomog koda, isporučiti kompletan izvorni kod pod uslovima iz članova 1 i 2 ovih opštih uputstava na medijumu koji se koristi za razmenu softvera; ili c) isporučiti ga sa porukom koju ste dobili kao ponudu za distribuciju odgovarajućeg izvornog koda. (Ovo je dozvoljeno samo u slučaju nekomercijalne distribucije i samo ako ste program primili u objektnom programskom kodu ili izvršnorn obliku sa takvom ponudom, u skladu sa prethodnim stavom b.)
Izvorni kod dela podrazumeva prvobitni oblik dela koji se može modofikovati. U slučaju izvršnog oblika, kompletan izvorni kod podrazumeva izvomi kod za sve module koje sadži kao i skriptove koji upravljaju prevodjenjem i instaliranjem izvršnog oblika. Medjutim, izuzetak predstavlja to što distribuirani izvorni kòd ne mora da sadrži bilo koji deo koji se normalno distribuira (u izvomom ili u binarnom obliku) sa osnovnim komponentama (program za prevodjenje, jezgro itd.) operativnog sistema na kme se izvršni oblik izvršava, osim ako sama ta komponenta nije deo izvršnog oblika programa. Ako se izvršni oblik ili objektni kod distribuira preko kopije koja se nalazi na određenoj adresi, tada se ponuda odgovarajućeg pristupa kopiji izvornog koda na istoj adresi smatra distribucijom izvomog koda, čak i ako korisnici nisu obavezni da izvomi kod preuzimaju zajedno sa objektnim kodom.
4. Kopiranje, izmene, davanje ovlašćenja ili distribucija programa nisu dozvoljeni, osim u skladu sa odredbama ovih opštih uslova. Svaki pokusaj drugačijeg kopiranja, izmena, davanja ovlašćenja ili distribucije programa smatra se nevažećim i automatski povlači ukidanje ovlašćenja koja daju ovi opšti uslovi. Naravno, korisnici koji su kopije ili ovlašćenja preuzeli od vas u skladu sa ovim opštim uslovima, ne gube svoja ovlašćenja sve dok ih se u potpunosti pridržavaju.
5. Odredbe ovih opštih uslova niste obavezni da prihvatite, pošto ih niste potpisali. Međutim, ništa drugo vam ne daje prava da menjate ili distribuirate program ili na njemu zasnovana dela. Ukoliko ne prihvatite odredbe ovih opštih uslova, te aktivnosti su zakonom zabranjene. Prema torne, ako pristupite izmeni ili distribuciji programa (ili bilo kog dela zasnovanog na programu) podrazumeva se da ste prihvatili odredbe ovih opštih uslova koje vam to dopuštaju, kao i sve odredbe i uslove za kopiranje, distribuciju ili menjanje programa ili na njemu zasnovanih dela.
6. Prilikom svake dalje distribucije programa (ili bilo kog dela zasnovanog na programu), korisnik automatski prima ovlašćenja od originalnog nosioca autorskih prava da kopira, distribuira ili menja program u skladu sa ovim odredbama i uslovima. Daljim korisnicima ne možete postavljati nikakva dodatna ograničenja na primenu ovim dodeljenih prava. Niste obavezni da prenosite primedbe drugih korisnika originalnom vlasniku autorskih prava.
7. Ukoliko, kao posledica sudske presude, kršenja patentnih prava ili iz bilo kog drugog razloga (bez isključivog ograničenja na patentna prava) na vas budu primenjene zakonske mere (bilo putem sudskog naloga, sporazuma ili na neki drugi način) koje su u suprotnosti sa odredbama ovih opštih uslova, to vas ne oslobađa obaveza koje proističu iz ovih opštih uputstava. Ako niste u stanju da vršite distribuciju tako da istovremeno zadovoljavate i obaveze koje proističu iz ovih opštih uputstava i bilo koje druge zakonske obaveze, program uopšte ne smete distribuirati. Na primer, ukoliko patentna prava ne dozvoljavaju besplatnu distribuciju programa onima koji su direktno ili indirektno dobili kopije od vas, tada je jedini način da udovoljite i tim pravima i ovim opštim uslovima to da se u potpunosti uzdržite od distribucije programa.
Ukoliko se usled bilo kakvih okolnosti, bilo koji deo ovog člana može smatrati nevažećim ili neprimenljivim, ostatak se primenjuje, a član se u celini primenjuje pod svim ostalim okolnostima.
Cilj ovog člana nije da vas navede da kršite bilo koja patentna ili druga prava niti da dovodite u pitanje važnost takvih prava. Jedina svrha ovog člana je da zaštiti integritet sistema distribucije slobodnog softvera koji je određen sistemom javnih ovlašćenja. Mnogi ljudi su učinili veliki doprinos na širokom polju slobodnog softvera jer su imali poverenje u doslednu primenu "Odredaba i uslova za kopiranje, distribuciju i izmene", tako da je na autoru/donatoru da odlući da li je spreman da softver distribuira putem bilo kog drugog sistema. Ovlašćenja ne mogu nametati takav izbor. Smisao ovog člana je da potpuno razjasni ono što se smatra posledicom ostalog dela ovih opštih uslova.
8. Ako je distribucija ili li korišćenje programa u nekim državama ograničeno, bilo patentnim pravima, bilo zakonom o autorskim pravima, originalni vlasnik autorskih prava koji je pustio program u skladu sa odredbama ovih opštih uslova, može da doda izričita geografska ograničenja za distribuciju kojima se takve zemlje izuzimaju, tako da je distribucija dozvoljena samo u onim zemljama koje nisu na taj način izuzete ili između takvih zemalja. U takvim slučajevima opšti uslovi obuhvataju i ta ograničenja, kao da su napisana kao sastavni deo teksta.
9. S vremena na vreme, Fondacija za slobodan softver može da objavi izmenjene i/ili nove verzije "Odredaba i uslova za kopiranje, distribuciju i izmene". Te nove verzije će po duhu biti slične tekućoj verziji, dok se u detaljima mogu razlikovati kako bi se obuhvatili novi problemi ili interesi. Svaka verzija dobija sopstveni broj. Ako se u programu navede broj verzije ovih opštih uslova uz napomenu "i sve naredne verzije", imate pravo da postupate u skladu sa odredbama i uslovima te verzije i svih narednih verzija koje je objavila Fondacija za slobodan softver. Ukoliko u programu nije naveden broj verzije, možete izabrati bilo koju verziju koju je ikada izdala Fondacija za slobodan softver.
10. Ako želite da delove programa pridružite drugim programima koji imaju drugačije uslove distribucije, zatražite dozvolu od autora. Za softver za koji autorska prava poseduje Fondacija za slobodan softver, možete se obratiti Fondaciji, pošto ponekad činimo izuzetke. Našu odluku određuju dva cilja: čuvanje slobodnog statusa svih derivata nastalih na osnovu našeg javnog softvera i generalno unapređivanje statusa javnog softvera.
BEZ GARANCIJE
11. POŠTO SE PROGRAM SLOBODNO DISTRIBUIRA, NE POSTOJI GARANCIJA ZA NJEGA, U OKVIRU GRANICA KOJE PREDVIĐA ODGOVARAJUĆI ZAKON. UKOLIKO DRUGAČIJE NIJE NAPISANO, VLASNICI AUTORSKIH PRAVA I/ILI DRUGI ISPORUČIOCI PROGRAM NUDE "U VIĐENOM STANJU" BEZ BILO KAKVE GARANCIJE, IZRIČITE ILI PODRAZUMEVANE, UKLJUČUJUĆI, ALI NE OGRANIČAVAJUĆI SE NA PODRAZUMEVANE TRGOVAČKE GARANCIJE I GARANCIJE ZA PRILAGOĐENOST ODREĐENOJ SVRSI. SAV RIZIK ZA KVALITET I OSOBINE PROGRAMA SNOSlTE SAMI. AKO JE PROGRAM NEISPRAVAN, VI PREUZIMATE SVE TROŠKOVE POTREBNOG ODRŽAVANJA, POPRAVKI ILI IZMENA.
12. NI U JEDNOM SLUČAJU, OSIM ONIH OBUHVAĆENIH ODGOVARAJUĆIM ZAKONOM ILI PISMENO DOGOVORENIH, VLASNIK AUTORSKIH PRAVA ILI BILO KOJI DRUGI KORISNIK KOJI JE MENJAO ILI DALJE DISTRIBUIRAO PROGRAM U SKLADU SA PRETHODNIM OVLAŠĆENJIMA NE SNOSI ODGOVORNOST ZA NASTALU ŠTETU, UKLJUČUJUĆI I OPŠTE, POSEBNE, SLUČAJNE ILI POSLEDIČNE ŠTETE KOJE MOGU NASTATI USLED KORIŠĆENJA ILI NEMOGUĆNOSTI KORIŠĆENJA PROGRAMA (UKLJUČUJUĆI, ALI NE OGRANIČAVAJUĆI SE NA GUBITAK PODATAKA, NETAČNE REZULTATE ILI GUBITKE DO KOJIH MOŽE DOĆI KOD VAS ILI DRUGIH KORISNIKA ILI NEMOGUĆNOSTI PROGRAMA DA RADI SA NEKIM DRUGIM PROGRAMOM), ČAK I AKO JE TAKAV KORISNIK BIO UPOZOREN NA MOGUĆNOST TAKVIH ŠTETA.
Mnogi korisnici računara svakodnevno koriste
izmenjenu verziju sistema
GNU, a da toga nisu ni svesni. Zahvaljujući čudnom spletu
okolnosti, verzija GNU-a koja je danas veoma rasprostranjena se često
naziva „Linuksom“, a mnogi korisnici nisu
ni svesni da je ona u osnovi sistem GNU, koga izgrađuje Projekat
GNU.
Linuks stvarno postoji, i ljudi ga koriste, ali se
ne radi o operativnom sistemu. Linuks je jezgro: program u sistemu
koji dodeljuje resurse mašine drugim programima koje pokrećete.
Jezgro je ključni deo operativnog sistema, ali je samo za sebe
beskorisno; ono može da funkcioniše samo u sklopu celog operativnog
sistema. Linuks se obično koristi u kombinaciji sa operativnim
sistemom GNU: ceo sistem je u osnovi GNU sa dodanim Linuksom, tj. GNU
sa Linuksom. Sve distribucije takozvanog „Linuksa“ su u stvari
distribucije GNU-a sa Linuksom.
Mnogi korisnici ne razumeju razlike između jezgra,
koje je Linuks, i celokupnog sistema, koji takođe nazivaju
„Linuksom“. Dvosmislena upotreba naziva ne poboljšava
razumevanje stvari. Takvi korisnici obično misle da je Linus
Torvalds razvio ceo operativni sistem 1991. uz neznatnu pomoć
drugih.
Programeri uglavnom znaju da je Linuks jezgro. Ali,
pošto su čuli da se sistem u većini slučajeva naziva „Linuksom“,
oni često konstruišu izmišljeni istorijski tok događaja koji bi
opravdao takvo imenovanje celog sistema po jezgru. Na primer, mnogi
veruju da su čim je Linus Torvalds završio pisanje Linuksa, jezgra,
njegovi korisnici tražili drugi slobodni softver da to jezgro
dopuni, i otkrili da je (bez ikakvog konkretnog povoda) većina
stvari koje su neophodne uniksolikom sistemu već bila dostupna.
To što su otkrili nije bilo slučajno — to je bio
tada još nedovršen sistem GNU. Dostupan slobodni
softver je dopunio sistem, jer je u okviru Projekta GNU od 1984.
razvijan takav, potpun sistem. Manifestom
GNU-a je zacrtan cilj — razvoj slobodnog uniksolikog sistema,
koji se zove GNU. Prvobitna
najava Projekta GNU takođe ilustruje neke od prvobitnih planova
za sistem GNU. Ceo sistem je bio skoro gotov do vremena kada je
započet Linuks.
Većina projekata slobodnog softvera imaju za cilj
razvoj određenog programa za obavljanje određenog posla. Na primer,
Linus Torvalds je sebi postavio zadatak da napiše uniksoliko jezgro
(Linuks); Donald Knut (Donald Knuth) je sebi postavio
zadatak da napiše program za slaganje teksta (TeH); Bob Šajfler
(Bob Scheifler) je sebi postavio zadatak da razvije
prozorski sistem (prozorski sistem Iks). Prirodno je ocenjivati
veličinu doprinosa koji ovakvi projekti donose, kroz pojedinačne
programe koji su razvijeni u okviru projekta.
Šta bismo zaključili ako bismo pokušali da
ocenimo doprinos projekta GNU na ovaj način? Jedan prodavac sistema
na CD-ROM-ova je otkrio da je u njegovoj „distribuciji
Linuksa“ udeo GNU-ovog
softvera najveći, otprilike oko 28% od ukupnog izvornog koda, a
on uključuje neke od najvažnijih delova bez kojih sistem ne bi
mogao da funkcioniše. Linuks je imao udeo od oko 3%. (Odnosi 2008.
su slični: u skladištu gNewSense-a, Linuks zauzima 1,5% a
GNU-ovi paketi 15%.) Dakle, ukoliko ćete da birate naziv sistema na
osnovu toga ko je napisao programe koji čine taj sistem, najbolja
varijanta, koja bi se ograničila na jedan izvor, bila bi „GNU“.
Ali mi ne smatramo da je ovo ispravan način da se
razmatra ovo pitanje. Projekat GNU nije bio i nije projekat razvoja
određenih softverskih paketa. On nije projekat izgradnje
prevodioca za Ce, iako smo u okviru Projekta GNU izgradili i
prevodilac za Ce. On nije projekat izgradnje uređivača teksta, iako
smo u okviru njega razvili jedan uređivač. Projekat GNU je pokrenut
da izgradi potpun slobodni uniksoliki sistem: GNU.
Mnogi ljudi su značajno doprineli slobodnom
softveru koji čini sistem, i svi oni zaslužuju da im se oda
priznanje. Ali razlog zbog koga je GNU združeni sistem, a
ne samo skup korisnih programa, je što je Projekat GNU osnovan sa
namerom da takav sistem napravi. Sačinili smo spisak programa koji
su neophodni da se napravi potpun slobodan sistem, i
sistematski smo tražili, pisali, ili tražili ljude koji bi pisali,
sve sa tog spiska. Napisali smo i ključne ali nezanimljive (1)
delove, jer sistem ne može da funkcioniše bez njih. Neki od delova
našeg sistema, programerski alati, su zasebno postali popularni među
programerima, ali smo napisali i mnoge delove koji nisu alati (2).
Čak smo razvili i igru šaha, GNU-ov šah, jer su za potpun sistem
neophodne i dobre igre.
Do ranih devedesetih sastavili smo ceo sistem,
isključujući jezgro. Pokrenuli smo i izgradnju jezgra, GNU-ovog
Krda, koje se izvršava preko Maha. Razvoj ovog jezgra je bio
dosta teži od očekivanog; GNU-ovo
Krdo je postalo stabilno tek 2001, ali je daleko od toga da ga
ljudi mogu šire koristiti.
Srećom, nismo morali da čekamo Krdo, jer već bio
dostupan Linuks. Napisavši Linuks, Linus Torvalds je popunio
značajnu prazninu u sistemu GNU. Ljudi su mogli da spoje
Linuks sa sistemom GNU i time dobiju potpun slobodni sistem:
sistem GNU zasnovan na jezgru Linuks, ili, kraće, sistem GNU sa
Linuksom.
Omogućavanje da oni dobro funkcionišu zajedno nije
bio lak posao. Neke delove GNU-a (3)
je bilo potrebno korenito menjati da bi mogli da rade sa Linuksom.
Veliki posao je predstavljalo i združivanje potpunog sistema u vidu
distribucije koja bi radila „odmah po raspakivanju“. Ono je
zahtevalo rešavanje problema sa instalacijom i pokretanjem sistema —
taj problem tada nismo načinjali, jer dotle tada nismo stigli. Ljudi
koji su gradili razne distribucije sistema su nam veoma pomogli u
osnovnom radu. Ali taj posao, po prirodi stvari, je neko zasigurno
morao da obavi.
Projekat GNU podržava sisteme GNU-a sa Linuksom
isto kao i pravi[1]
sistem GNU. ZSS je finansirala ponovno
pisanje proširenja GNU-ove biblioteke za Ce, koja su u vezi sa
Linuksom, tako da su sad ona dobro združena, a najnoviji sistemi
GNU-a sa Linuksom bez izmena koriste najnovija izdanja te biblioteke.
ZSS je takođe finansirala rane faze razvoja Debijanovog GNU-a sa
Linuksom.
Danas postoje mnoge različite varijante sistema GNU
sa Linuksom (koje se često nazivaju „distribucijama“). Većina
njih sadrži neslobodni softver. Njihovi graditelji prate filozofiju
koja se povezuje sa Linuksom, a ne GNU-ovu filozofiju. Ali, postoje i
potpuno slobodne distribucije
GNU-a sa Linuksom. ZSS obezbeđuje računarske resurse dvema od
ovih distribucija, Ututou i
gNewSense-u.
Pravljenje slobodne distribucije GNU-a sa Linuksom
nije samo stvar eliminisanja raznih neslobodnih programa. Danas
uobičajena verzija Linuksa takođe sadrži neslobodne programe. Ovi
programi su predviđeni za učitavanje u U/I uređaje u vreme početka
izvršavanja sistema, a uključeni su u „izvorni kod“ Linuksa kao
nizovi brojeva. Zato održavanje distribucije GNU-a sa Linuksom sada
uključuje i održavanje slobodne
verzije Linuksa.
Bez obzira na to da li koristite GNU sa Linuksom ili
ne, molimo vas da ne zbunjujete javnost upotrebljavajući dvosmisleni
naziv „Linuks“. Linuks je jezgro, jedan od najvažnijih delova
sistema. Sistem kao celina je u osnovi sistem GNU, sa dodatkom jezgra
Linuks. Kada pričate o ovoj kombinaciji, molimo vas da je nazivate
„GNU-om sa Linuksom“.
Dodatak: Pored GNU-a, još jedan projekat je
nezavisno proizveo slobodan uniksoliki operativni sistem. Ovaj sistem
je poznat pod nazivom BSD, a razvijen je na Univerzitetu Berkli.
Osamdesetih je bio neslobodan, ali je postao slobodan ranih
devedesetih. Slobodni opreativni sistem koji postoji u današnje
vreme (4)
je skoro sigurno varijanta sistema GNU ili sistema BSD.
Ljudi nas ponekad pitaju da li je i BSD jedna
verzija GNU-a, kao što je to GNU sa Linuksom. Primer Projekta GNU je
inspirisao graditelje BSD-a da njihov kod učine slobodnim softverom,
a eksplicitne molbe GNU-ovih aktivista su im u tome pomogle, ali
njihov kod sam po sebi nema skoro ničeg zajedničkog sa GNU-om.
Sistemi BSD danas koriste neke GNU-ove programe, a sistem GNU i
njegove varijante koriste neke BSD-ove programe, ali, u celini, oni
predstavljaju dva razna sistema koji su se razvijali uporedo.
Graditelji BSD-a nisu napisali jezgro i dodali ga sistemu GNU, pa
stoga nazivi kao što je GNU sa BSD-om ne bi bili odgovarajući.(5)
Na primer, Burnova
ljuska Baš (The Bourne Again SHell — BASH),
interpretator PostSkripta Gostskript
(Ghostscript), i GNU-ova
biblioteka za Ce nisu programerski alati, kao što to nisu ni
programi GNUKeš (GNUCash), Gnom i GNU-ov šah.
Od kada je ovo
napisano, izgrađuje se skoro-slobodni vindovsoliki sistem, ali
tehnički on uopšte nije poput GNU-a ili Uniksa, pa ne utiče na
ovaj problem. Veliki deo jezgra Solarisa je oslobođen, ali ukoliko
biste želeli da na osnovu njega napravite slobodni sistem, morali
biste, pored zamene nedostajućih delova jezgra, da ga stavite u GNU
ili BSD.
Sa druge strane, u godinama koje su usledile
posle pisanja ovog članka, GNU-ova biblioteka za Ce je prenesena i
na jezgro FriBSD-a, što je omogućilo da se sistem GNU kombinuje sa
tim jezgrom. Kao što je to slučaj i sa GNU-om sa Linuksom, i ovo
su zaista varijante GNU-a, koje se nazivaju GNU-om sa jFriBSD-om
(GNU/kFreeBSD) i GNU-om sa jNetBSD-om (GNU/kNetBSD),
u zavisnosti od toga koje jezgro sistem koristi. Obični korisnici
uobičajenih kućnih računara teško mogu da razlikuju GNU sa
Linuksom od GNU-a sa *BSD-ovima.
Primedbe prevodioca:
U engleskom je istaknut određeni
član the, što,
mišljenja sam, u srpskom ne može drugačije da se predstavi nego
uvođenjem prideva „pravi“. [SR]
Autor:
Ričard Stalman
четвртак, 26. јул 2012.
Ričard Metju Stalman
Ričard Metju Stalman (često navođen
kao RMS) (rođen 16 marta, 1953) je osnivač pokreta slobodnog
softvera, GNU projekta, i Fondacije za slobodan softver. Dokazan
programer, njegova glavna dostignuća uključuju Emacs (kasnije GNU
Emacs), GNU C kompajler, i GNU debager. Takođe je autor GNU GeneralPublic License (GNU GPL or GPL), najupotrebljivanije licence
slobodnog softvera, koja je započela copyleft koncept.
Još od sredine -1990-ih, Stalman je
uloljio većinu svog vremena u političkim kampanjama, zagovornik
slobodanog softvera i vodeći kampanje protiv softverskih patenata i
proširavanja zakona o kopirajtu. Vreme koje provodi programirajući
posvećuje razvoju GNU Emacs-a. Zarađuje bivajući plaćen za
otprilike pola predavanja koja održi.
Slika Ričarda Stalmana sa korica
O'Reilly
knjige Borba
Ričarda Stalmana za slobodan softver od Sem
Vilijamsa (2002).
Biografija
Stalman je rođen u Menhetnu to Alice
Lippman. Njegov prvi kontakt sa računarom je bio tokom završne
godine srednje škole tokom 1969. Zaposlilo se u IBM New York
Scientific Center, Stalman je proveo leto nakon završetka srednje
škole pišući svoj prvi program, predprocesor za PL/I programming
language programski jezik na IBM 360. Kasnije je rekao: "Najpre
sam ga napiso u PL/I, zatim sam ga ponovo počeo u asembleru kada je
PL/I program postao prevelik da stane u računar".
Istovremeno je bio i dobrovoljni
asistent u laboratoriji katedre za biologiju pri Rockefeller
University Rokfeler univerzitetu. Iako mu je karijera već krenula u
pravcu matematike i fizike, njegov analitički um je impresionirao
upravnika laboratorije tako da je nekoliko godina nakon odlaska na
koledž, njegova majka primila telefonski poziv. Ona se priseća:
"Bio je to profesor sa Rokfeler univerziteta". "Želeo
je da sazna kako je Ričardu. Bio je iznenađen kada je saznao da se
bavi računarima. Uvek je mislio da će Ričard imati uspešnu
karijeru kao biolog."
U junu 1971, kao brucoš na Harvard
University Univerzitetu Harvard (diplomirao sa BA iz Fizike tokom
1974), Stalman postaje programer na MIT-u Laboratoriju za veštačku
inteligenciju, gde postaje deo hakerske zajednice. Tokom ovih godina
bio je poznatiji po svojim inicijalima - "RMS". U prvom
izdanju Hakerskog rečnika, je napisao, "'Ričard Stalman' je
samo moje zemaljsko ime; možete me zvati 'rms'.
Propadanje hakerske kulture MIT-a
Tokom 1980s osamdesetih, hakerska
zajednica u kojoj je Stalman živeo je počela da se razuđuje.
Pojava "portabilnog softvera" — softvera koji se može
pokrenuti na različitim računarima — zančilo je da mogućnost da
korisnici priloagođavaju i dele softver koji dolazi sa računarom
predstavlja problem u biznis modelu proizvođača računara. Ne bi li
sprečili da se njihov softver koristi na računarima drugih
proizvođača prestali su da distribuiraju izvorni kod i počeli su
da ograničavaju kopiranje i redistribuciju svog sofvtera zaštićujući
ga autorskim pravima. Takav softver je postojao i ranije, ali više
se od njega nije moglo pobeći.
U 1980 Ričard Grinblat, jedan od
hakera u laboratoriji za veštačku inteligenciju, je osnovao Lisp
Machines Incorporated da bi prodavao Lisp machines, koje su on i Tom
Knight Tom Najt napravili u laboratoriji. Grinblat je odbio
spoljašnje investicije, verujući da bi se dobici ostvareni prodaje
mašina mogli uložiti u dalji rast kompanije. Nasuprot tome, Russ
Noftsker i drugi hakeri su verovali da je doniranje od strane
venture-capital bolji prilaz. Kako nije moglo doći do dogovora,
većina preostalih džakera iz laboratorije je osnovalo Symbolics.
Symbolics je zaposlio većinu preostalih hakera koji su zatim
napustili laboratoriju. Symbolics je naterao Grinblata da da otkaz
citirajući polisu MIT-a. Iako su obe kompanije potvrdile
proprietary software vlasnički softver, Stalman je verovao da je
LMI, za razliku od Symbolics-a, pokušao da izbegne rasturanje
laboratorije.
Tokom dve godine, od 1982 do kraja
1983, Stalman je samostalno uložio trud da spreči programere
Symbolics-a da dobiju monopol na kompjutere laboratorije. Do tog
vremena, je već bio poslednji haker svoje generacije u laboratoriji.
Odbio je budućnost u kojoj bi morao da potpiše ugovor o
neotkrivanju i da čidi druge stvari koje bi smatrao izdajom svojih
principa, i odabrao je da svoj rad deli sa drugima za šta je smatrao
da je u duhu klasične naučne saradnje.
Stalman tvrdi da korisnici softvera
trba da imaju slobodu — naročito, slobodu da "dele sa svojim
komšijom" da budu u mogućnosti da uče i čine promene na
softveru koji koriste. Stalno je govorio da su pokušaji proizvođača
vlasničkog softvera da zabrane ovakve stvari "asocijalni"
i "neetički". Fraza "softver želi da bude
slobodan" se često pogrešno pripisuje njemu, ali Stalman tvrdi
da je ovo pogrešno tumačenje njegove filozofije. Takođe tvrdi
da je sloboda bitna zbog dobrobiti korisnika i društva u celini, a
ne samo zato što može da vodi boljem softveru. Disledan tome, u
januaru 1984, daje otkaz u MIT-u da bi svo vreme posvetio GNU projektu, koji je najavio u Septembru 1983. Nije završio doktorske
studije, ali je nagrađen sa četiri počasne doktorske titule.
Osnivanje GNU-a
1985e, Stalman je objavio manifestGNU-a, koji prikazuje njegovu motivaciju za kreiranje slobodnog
operativnog sistema pod nazivom GNU, koji bi bio kompatibilan sa
Unixom. Ime GNU je recursive acronym rekurzivni akronim za GNU's Not
Unix. Ubrzo nakon toga, objedinjuje neprofitnu organizaciju Free Software Foundation (FSF) za zapošljavanje programera slobodnog
softvera i za pružanje legalne infrastrukture za zajednicu slobodnog
softvera.
U 1985oj, Stalman je izumeo i
popularizovao koncept copyleft, legalan mehanizam za zaštitu prava
na modifikaciju i redistribuciju slobodnog softvera. Prvi put je
uključen u GNU Emacs General Public License, a 1989e je objavljena i
prva GNU General Public License nezavisno od programa. Do tada je bio
završen dobar deo GNU sistema, sa primetnim nedostatkom kernela.
Članovi GNU projekta su započeli kernel pod nazivom GNU Hurd
1990-e, ali je riskantna odluka o dizajnu se pokazala kao loša,
razvoj Hurda je bio spor.
Napravivši softverske alatke potrebne
za razvoj softvera, i objavivši uopštenu licencu koja se mogla
primeniti na bilo koji softverski projekat (GPL), Stalman je olakšao
drugima da pišu slobodan softver nezavisno od GNU projekta. 1991e,
jedan takav nezavisan projekt je izrodio Linux kernel. On je mogao
biti kombinovan sa GNU sistemom i tako da čini potpuni operativni
sistem. Većina ljudi koristi ime Linuks da bi se obratili
kombinaciji Linuks kernela i GNU sistema, što neki vide kao
nepravedno umanjenje značaja GNU projekta.
Terminologija
Stalman smatra za veoma važno koje
reči ljudi koriste kada pričaju o vezi softvera i slobode.
Naročito, i stalno moli ljude da kažu "slobodan softver",
"GNU/Linuks", i da izbegavaju termin "Intelektualna
svojina". Njegovi zahtevi da ljudi koriste određene termine i
njegov stalni trud da objasni ljudima važnost terminologije su izvor
stalnog neslaganja među nekim delovima zajednice slobodnog i
otvorenog softvera.
Jedan od njegovih uslova da da intervju
novinaru jeste da se novinar složi sa određenom terminologijom.
Ponekada čak zahteva od novinara da pročita delove GNU filozofije
pre intervjua, "zarad efikasnosti" ovim stilom je
zaradio reputaciju da je "težak za održavanje".
Poznato je i da je odbijao pozive da drži govor usled neslaganja sa
terminologijom.
Slobodan softver
Stalman prihvata termine kao LibreSoftware, FLOSS (free/libre/open-source software), i "neokovan softver", ali mu se više
sviđa "free software" jer je puno energije uloženo u taj
izraz. (Sa sličnim razlozima zagovara termin "vlasnički
softver" pre nego "softver zatvorenog koda", kada se
govori od softveru koji nije slobodan.)
Termin "slobodan softver",
ipak, može značiti "softver bez ograničenja" ili
"besplatan softver" ili oba. Tokom godina ljudi su se
trudili da nađu neki intuitivniji i nedvosmislen termin. Videti
gratis versus libre i open source software.
Stalman se protivi da termin "otvoreni
kod" zameni ternin "slobodan" jer, po njemu, on krije
cilj slobode. On odbija intervjue za priče koje bi njegov rad
označile sa "otvoreni kod", tvrdeći da bi se time
pogrešno predstavili njegovi pogledi.
Stalman je zahtevao da se termin
GNU/Linuks koristi kada se pominje operativni sistem napravnjen
kombinaciom nekompletnog GNU sistema i Linuks kernela. Tvrdi se gubi
veza između filozofije GNU projekta i njegovog softvera kada ljudi
tu kombinaciju nazivaju "Linuks".
Prava na kopiranje, patenti i oznake
Stalman tvrdi da je izraz
"intelektualna svojina" skovan da bi zbunio ljude, i da se
koristi da bi sprečio intelektualnu raspravu o zakonima koji je se
tiču spajajući oblasti zakona koji nemaju ništa zajedničko. Iako
nije pravnik, on kaže da je pozivanje na ove zakone kao "vlasničke",
termin odbija slušaoca kada razmišlja o tome šta da radi sa ovim
problemima.
"Ovi zakoni su se pojavili
odvojeno, razvijani su nezavisno, pokrivaju različite aktivnosti,
imaju drugačija pravila i uzorkuju različite primene. Zakon o pravu
na kopiranje je napravljen da bi promovisao autorstvo i umetnost, i
pokriva detalje rada vezanih za umetnost. Zakon o patentima je
napravljen da bi ohrabrio objavljivanje ideja, za cenu ograničenog
monopola na ove ideje -- cena koja je vredna plaćanja u nekim
oblastima ali ne i u drugim. Zakon o oznakama nije namenjen promociji
poslovnih aktivnosti, nego jednostavno omogući da kupci znaju šta
kupuju".
Terminološki problemi manjeg značaja
Stalman je preporučio izbegavanje
termina koji navode na pogrešan zaključak i korišćenje drugih,
naročito:
"Patant za softverske ideje"
bolje nego uobičajeni izraz "softverski patent", tvrdeći
da kasniji daje pogrešan utisak da patent pokriva ceo softver.
"(UFO) Uniform Fee Only"
kao zamenu za "(RAND) Reasonable And Non-Discriminatory",
tvrdeći da obavezna autorska prava bilo koje vrste vrše
diskriminaciju slobodnog softvera jer distributeri slobodnog softvera
ne mogu da izbroje broj kopija koji se koristi. (Ova briga muči veći
deo zajednice slobodnog i otvorenog softvera, ipak Stalmanov
termin nije u široj upotrebi.)
Izbegavanje izraza "piraterija"
za delo kopiranja informacije , tvrdeći da je izraz "piraterija"
označava čin pljačkanja i porobljavanja na moru, i da se taj
termin zloupotrebljava od strane današnjih korporacija ne bi li time
dali veći začaj činu kopiranja softvera i drugih neopipljivih
stvari.
"Corrupt discs" ili "Fake
CD's" umesto Compact Discs za digitalne audio diskove koji
koriste neku tehnologiju za sprečavanje kopiranja, tvrdeći da oni
krše standard po Crvenoj Knjizi primećujući da se u poslednje
vreme takvi diskovi štampaju bez logoa "Compact Disc".
"Treacherous Computing"
pre nego "Trusted Computing", tvrdeći da to ograničava
slobode korisnika.
"Digital Restrictions
Management" pre nego "Digital Rights Management"
Pogledati: "Words to avoid"
stranicu na veb sajtu GNU-a.
Govori
Još od ranih -1990e devedesetih,
većinu svog vremena je proveo kao political campaigner učesnik u
političkim kampanjama. Naslovi tri govora koje najčešće drži
su"GNU projekat i Pokret slobodnog softvera", "Opasnost
od softverskih patenata", i "Autorska prava i zajednica u
vremenu računarskih mreža". Dao je i puno izjava na
konferencijama , uključujući i prvu Wikimania konferenciju u
2005oj.
Ričard stalman drži govor o
"Autorskim pravima i zajednici" na Vikimaniji
2005
Kritike
Stalmana često opisuju kao osobu sa
kojom je jako teško raditi. Tim XEmacsa, posebno, ga je napravio
listu konkretnih zamerki na rad sa Stalmanom koje su ih primorale da
odvoje projekat. Ove žalbe uključuju kritike tehnološke
prorode i one koje se tiču međuljudskih odnosa, posebno izdvajaju
da je Stalmanov stav ka kompromisu motivisan više politikom nego
željom da se dođe do najboljeg tehničkog rešenja. Jamie Zawinski
je objavio arhivu e-mejlova koji se tiču istorije razdvajanja između
Emac-a i XEmac-a. On citira nedostatke dizajna Emac-a i
Stalmanove nesposobnosti da zastupa rad. Stalman, s druge strane,
opisuje tim XEmac-a kao nekooperativan. Ulrich Drepper je
zapisao svoje žalbe na Stalmana u release notes za glibc 2.2.4,
gde ga optužuje za pokušaj "nasilnog preuzimanja"
projekta.
Stalmanovo insistiranje na korišćenju
izraza "GNU/Linuks" neki opisuju kao samoživost, na primer
Linus Torvalds ga je nazvao "jednostavno besmislenim".
Sporedno
Stalman je autor pesme Free
Software Song.
Stalman je ljubitelj naučne
fantastike i povremeno odlazi na konvencije.
Stalman je POSIX-u (Portable Operating System Interface) dao ime.
1977. Stalman je objavio i
algoritam za veštačku inteligenciju sistem za održavanje istine
nazvanom dependency-directed backtracking. Rad je uradio zajedno sa
Gerald Jay Sussmanom. Na taj račun se i šali: "Ovime kompjuter
može da izbegne eksploziju kada mu postavite kontradiktorno
pitanje".
Kada je upitan ko su mu bili uzori,
odgovorio je da se divi Martin Luter Kingu mlađem, Nelson Mendeli,
Aung San Suu Kyi, Ralph Nader, i Dennis Kucinich. Takođe kaže:
"Poštujem i Franklin D. Roosevelt i Winston Churchill, i ako se
ne slažem sa svime što su uradili."
Stalman nikada nije naučio
programski jezik Java. Malo je programirao na Javi (ostrvo), ali je
koristio programski jezik C i Lisp programming language.
Stalman nije učestvovao u
kontrakulturi tokom šezdesetih, ali nalazi da je njeno odbijanje
bogadstva životna inspiracija.
Stalman je GNU Hurd kernel naipre
nazvao "Alix" po tadašnjoj devojci, koja je održavala
Unix sisteme i rekla prijatenjima "Trebalo bi da nazovu kernel
po meni."
Stalman tečno govori engleski i
francuski, skoro tečno i španski, i snalazi se sa indonežanskim.
Učio je latinski, kineski, mađarski i navaho, ali nije dostigao
nivo da komunicira na tim jezicima. Smatra da je jezikom ovladao kada
može da smišlja dosetke na tom jeziku.
Tokom 2004. kada su ga pitali,
preporučio je ljudima Hugo Chaveza, i da glasaju "Ne" na venecuelanskom referendumu o opozivanju, 2004.
Dokumentarni film Revolution OS
sadrži intervjue sa Stalmanom.
Bio je i tema, neki kažu i
pokretač mnogih strasnih rasprava.
Stalman je osnovao i League for
Programming Freedom Ligu za Programersku slobodu 1989. da bi se borio
protiv softverskih patenata i interface copyright autorskih prava na
grafičkim interfejsima. Liga nikada nije dostigla jačinu kojoj se
Stalman nadao i vremenom je postala neaktivna.
Tokom 1999. Stalman je pozvao na
razvoj besplatne internet enciklopedije tako što bi svi ljudi pisali
članke. Pogledati: GNUPedia.
Stalman ne ume da pliva.
Stalman je u savetodavnom odboru
teleSURa, južnoameričke televizijske stanice.
Linus Torvald je rekao:
“Razmišljajte o Stalmanu kao o vrhunskom filozofu, a o meni kao
inženjeru.”
Stalman je napravio Emacs editor;
čiju je popularnost delio i drugi editorvi, koji je prizvao i ratove
editora; Stalman na ovo regaovao šaljivo proglašivši sebe za "St.
Ignucius" / "St. IGNUcius" (Church of Emacs).
Godinama je Stalmanov nalog na
računarima Fondacije za Slobodan Softver imao praznu lozinku, jer Stalman veruje u što manje ograda moguće. Ovako je svako mogao
da koristi Stalmanom nalog u bilo koje svrhe. Rastom popularnosti
interneta i rastom vandalizna i hakovanja sa sistema FSFa bio je
primoran da koristi tajnu lozinku.